Znate li razliku?

Što su reciklirane boce i zašto su bolje za prirodu od običnih boca koje redovito koristimo

Vrsta i podvrsta plastike koju svakodnevno koristimo ima jako mnogo i postaju sve ozbiljniji problem za okoliš

Prema podacima Europske unije, proizvodnja plastike u svijetu već desetljećima nezaustavljivo raste. Davne 1950. godine globalno se proizvelo 1,5 milijuna tona plastike, a 2018. godine došli smo do nevjerojatnih 359 milijuna tona godišnje. Gospodarenje otpadom sve više postaje gorući problem.

Uz sve uložene napore kojima se ljude i kompanije nastoji poticati na odgovoran odnos prema otpadu i njegovom zbrinjavanju, činjenica je da, primjerice, svake godine 4,8 do 12,7 milijuna tona plastike završi u moru te ugrožava biljni i životinjski svijet, što zbog spore razgradnje plastike u prirodi, a što zbog toga što komadiće plastike nerijetko progutaju morske životinje.

Plastika završava u vodi i hrani koju konzumiramo svakodnevno

Plastika tako ugrožava i zdravlje čovjeka jer velika količina mikroplastike, odnosno komadića plastike manjih od 5 mm, kroz hranidbeni lanac dospijeva u hranu i vodu koju jedemo i pijemo.

Unatoč uvriježenom mišljenju, sva plastika nije ista. Ovisno o vrsti spojeva, svojstava i tehnologiji proizvodnje, neke plastike su štetnije od drugih. Isto tako, neke se mogu reciklirati i ponovno koristiti, a neke, upravo zbog štetnih spojeva, nisu prikladne za reciklažu i ponovno korištenje. Ovdje ćemo napraviti pregled klasifikacije najčešće korištene plastike s kojom se danas susrećemo.

Znate li koje su najčešće vrste plastike koje se danas koriste u proizvodnji?

PET ili PETE, punim imenom polietilen tereftalat (na engleskom jeziku polyethylene terephthalate), najrašireniji je tip plastike. Koristi se u proizvodnji ambalaže različitih proizvoda, od plastičnih boca za bezalkoholna gazirana ili negazirana pića, plastičnih posuda u kojima se pakira voće i povrće, pojedinih vrsta laboratorijske opreme, užadi, pa sve do tkanina ili obuće koje u svojem sastavu imaju poliester, čak i navlake za sjedala u automobilima. Ovaj tip plastike, pogotovo kada dolazi u obliku plastičnih boca, može se kvalitetno reciklirati, a dobivena sirovina se koristi u ponovnoj proizvodnji predmeta od plastike, boca ili tkanina.

HDPE oznaka odnosi se na polietilen visoke gustoće (na engleskom jeziku high-density polyethylene) i ova vrsta plastike koristi se u proizvodnji plastičnih igračaka, stolica za vrt i sličnog namještaja, plastičnih posuda za otpad, boca za jestivo ulje, sokove, bočica za deterdžent i sredstva za čišćenje, čepova za boce te čvrstih prozirnih plastičnih vreća. Kada govorimo o recikliranju, treba istaknuti da se ova vrsta plastike najčešće reciklira zbog svojih svojstava kao što su čvrstoća i izdržljivost, pa se kroz recikliranje ponovno mogu koristiti u slične svrhe.

Vrsta plastike koja je na neki način postala i sinonim za lošu plastiku je PVC, odnosno polivinil klorid (engleski naziv je polyvinyl chloride) i nekoliko njegovih podvrsta. Ovaj tip plastike također je prilično raširen u proizvodnji različitih vrsta ambalaže, umjetne kože, namještaja, igračaka, medicinskih pomagala, autodijelova i u građevinarstvu, od stolarije, roleta pa sve do cjevovoda. No kako je s vremenom postalo jasno da korištenje PVC-a sve više postaje ozbiljan problem jer u određenim uvjetima ispušta toksične kemijske spojeve, ova vrsta plastike uglavnom nije pogodna za recikliranje i ponovno korištenje.

Tu je i LDPE, odnosno punim nazivom polietilen niske gustoće (na engleskom jeziku low-density polyethylene), koji se upotrebljava u proizvodnji nekih vrsta plastičnih boca, tetrapaka, tuba, koristi se i u proizvodnji tkanina ili nekih dijelova računala i dijelova namještaja, plastičnih pladnjeva i posuda za hranu, no najraširenija upotreba je u proizvodnji plastičnih vrećica.

Iza kratice PP krije se polipropilen (na engleskom jeziku – polypropylene), vrsta plastike koja se koristi za proizvodnju ambalaža za jogurt, slamke, pelena, vrećice za grickalice. Također, koristi se za plastične dijelove u automobilima, u industriji, za proizvodnju nekih vrsta cijevi, laboratorijskih proizvoda, raznih kućišta i tome slično.

PS je službena oznaka za polistiren (na engleskom jeziku polystyrene), vrstu plastike koja je poznatija kao stiropor i koristi se u proizvodnji kućišta za CD i DVD te kućišta za detektore dima i slično. Koristi se i za izolaciju u građevinarstvu. Kada govorimo o prehrambenoj industriji, ovu vrstu plastike susrećemo u proizvodnji ambalaže za jogurte, kao podložak za mesne proizvode, ali i gotove hrane. Ova vrsta plastike može se reciklirati, no proces je prilično spor i relativno se rijetko provodi.

Uz ove glavne vrste plastike, postoji još nekoliko varijacija na temu kao što su Bisfenol A (skraćenica je BPA), zatim polikarbonat, koji se pretežno koriste u inženjerstvu i građevinarstvu, te još nekoliko njih za koje ne postoji univerzalno pravilo recikliranja.

U rješavanju problema plastike moraju sudjelovati – baš svi

Kada sve to znamo, shvaćamo da je recikliranje ozbiljan izazov na kojem zajednički trebaju raditi i znanstvenici koji će dalje razvijati nove materijale koji mogu zamijeniti određene vrste plastike, ali i razvijati nove metode razgradnje plastike, ali i kompanije koje će u svoje poslovanje implementirati suvremene materijale i prijeći na proizvodnju u kojoj će razgradiva plastika biti dominantni pristup u procesu proizvodnje ambalaže. Na kraju, tu su i krajnji korisnici koji izborom proizvoda trebaju podržati te napore te odabirom i razvrstavanjem otpada za recikliranje pomoći u očuvanju planeta.

Primjer brenda koja je izazov ekološkog pristupa proizvodnji shvatila ozbiljno je Römerquelle, čiji proizvodi kao što su Romequelle Gazirana voda, Romequelle Negazirana voda, Romequelle Emotion Gazirano piće okus kupine i ostali dolaze u rPET ambalaži od reciklirane plastike. Drugim riječima, njihova je ambalaža, osim plastičnog čepa i etikete, proizvedena od 100 posto recikliranih plastičnih boca. Korištenje ove tehnologije omogućila je doprinos ostvarenju cilja koji je izuzetno važan i za klimatske promjene i za okoliš – upotrebu plastične ambalaže uz čak 70 posto manje potrošnje CO2 nego kod boca koje se proizvode od nereciklirane plastike.

Dodatno, važno je istaknuti da se boce mogu reciklirati i više puta, a broj recikliranja pojedine plastične boce ovisi o različitim faktorima procesa recikliranja. Neiskorištena sirovina iz procesa koristi se izvan industrije hrane i pića, primjerice u modnoj industriji. Osim što je prihvatljiva za okoliš, rPET plastika ne mijenja okus vode, što se redovito provjerava senzorskim testovima. Svatko od nas se može i mora uključiti i borbi za zdraviji, čišći i održivi planet, a to možemo činiti kroz informiranje, brigu u otpadu i njegovom razvrstavanju i recikliranju te odabiru proizvoda i tvrtki koji su te vrijednosti prepoznali i sami ugradili u svoje poslovanje.