Rođen i odrastao u Ivanić-Gradu, danas živi i stvara u Zagrebu, a korijenima potječe iz Albanije, mladi Redža poput većine ljudi koji nisu generacijski potomci jednog mjesta, postavlja pitanja jesam li ja ‘ja’ kojeg sam stvorio ili sam ja i ono što sam sa svojim korijenima dobio.
“Tema autoportret mi se sama nametnula na drugoj godini prediplomskog studija snimanja, gdje sam pod mentorstvom profesorice Jelene Blagović dobio zadanu fotografsku vježbu autoportreta. Nisam često pa gotovo nikad fotografirao sebe ili se direktno suočavao sa samim sobom kroz fotografski medij na nekoj ozbiljnijoj razini, što me motiviralo da preispitam sve ono što predstavljalo moj identitet do tada. Selektirani postav izloženih fotografija, zapravo je skup više radova u kojima sam se kroz različite prizme bavio vlastitim identitetom”, kaže Redža u razgovoru za Net.hr.
Sa samo 22 godine, Vid Redža već se ističe svojom dubokom introspekcijom i umjetničkim izričajem koji, ako vučete vlastito naslijeđe, ne ostavlja ravnodušnim. Inspiriran svojim životnim iskustvima, malim i velikim, Redža istražuje koncept identiteta kroz objektiv obiteljskih odnosa i naslijeđa koje nosimo sa sobom. Kroz inscenirane autoportrete, on postavlja pitanje: “Jesmo li ono što jesmo ili smo i ono što smo naslijedili od svojih stvoritelja?”
U fokusu njegovih djela su svakodnevne situacije s članovima obitelji – roditeljima i braćom. Kroz pažljivo postavljene scene, Redža pokušava osvijestiti obrasce ponašanja koji su oblikovani obiteljskim sponama. Kroz kompoziciju istražuje granice između individualnosti i naslijeđa, postavljajući pitanje gdje završavamo mi, a počinje ono što vučemo iz tuđe prošlosti kroz život poput kofera sa škripavim kotačićima.
“Ne bih rekao da sam otkrio išta novo. Prije bih rekao da sam neke teme iz prošlosti osvijestio, ili podsjetio se na njih. Ponajviše na značaj obiteljske ostavštine u identitetu pojedinca. Kada kažem obiteljska ostavština, ne mislim na bakin apartman na moru, jer to nažalost nemam. Već govorim o kulturnom, iskustvenom i emotivnom nasljeđu koje smatram da smo svi stekli u odrastanju”, kaže autor s tipičnim zrnom mladenačke autoironije.
Izložba “Autoportret” ne samo da nudi estetsku ugodu gledatelju, već potiče onoga koji je u interakciji s djelom na dublje razmišljanje o vlastitom identitetu i povezanosti s obitelji. Redžini radovi odražavaju njegovu potrebu za izgradnjom vlastitog identiteta u okvirima koji su mu nametnuti, suočavajući se s emotivnom i financijskom ovisnošću o obitelji.
Autorov koncept izložbe govori o njegovoj želji za pomirenjem s obitelji, ali i sa samim sobom. Kroz umjetnost, on pronalazi prostor za izražavanje svojih unutarnjih konflikata i traženje mira u vlastitom identitetu.
Paralelno s Vidom Redžom, možemo pronaći slične teme i pristupe u radovima nekih domaćih autora poput Sanje Iveković i Tanje Ostojić. Sanja Iveković, poznata po svojim konceptualnim radovima, često istražuje teme identiteta, spola i obitelji kroz medije poput fotografije i videa. Njezini autoportreti često su introspektivni i izazivaju promišljanje o društvenim normama i ulozi obitelji u oblikovanju individualnosti.
Tanja Ostojić, s druge strane, poznata je po svojim performansima i fotografijama koje istražuju teme tijela, identiteta i migracije. Njezini radovi često prikazuju intimne trenutke iz njezinog života, istražujući kako naslijeđe i obiteljske veze utječu na našu percepciju sebe i svijeta oko nas.
“Koristeći sebe kao glavnog aktera u fotografijama imao sam veću kontrolu nad kadrom, svjetlom i pozicijama tijela/lica, ali sam istovremeno razvio veću razinu samosvijesti o tome kako se ponašam kad sam ja fotograf u usporedbi kada sam fotografiran. To mi se pokazao kao jako zabavan, ali i terapeutski proces. Biti autor i subjekt fotografije istovremeno mi je zanimljiv način rada. S tim razmišljanjem krenuo sam u istraživanje o tome kako moje ponašanje izgleda nekom trećem promatraču u svakodnevnim situacijama”, objašnjava autor.
Izložba “Autoportret” poziva nas da se pridružimo ovom kontinuumu istraživanja identiteta i naslijeđa kroz umjetnost. Kroz radove Vida Redže, baš kao i kod Sanje Iveković, Tanje Ostojić i mnogih drugih, otvaramo dijalog o tome tko smo, odakle dolazimo i kamo idemo, istražujući dubine ljudskog bića kroz prizmu umjetnosti.
“Veliku inspiraciju crpim iz hrvatske suvremene fotografske scene koja nije nužno velika, ali po mojem mišljenju vrlo vrijedna. Možda zato što sam student na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, alumne te škole gledam kao polazište mojeg poznavanja nekih imena u fotografiji. Ana Opalić, Nives Milješić i Mario Pućić su neki od autora koje bih naveo kao utjecajne na moju percepciju fotografije kao umjetničkog medija. S obzirom na intimnu prirodu ovog projekta smatram da mi je introspekcija bila glavni alat u procesu izrade ovog rada. Nisam siguran koliko me promijenila, ali mi je uvelike pomogla da steknem svijest o sebi kroz proces stvaranja fotografija”, objašnjava Redža.
Autoportret postaje svjetionik na putu kroz labirint naše egzistencije, otkrivajući tragove prošlih života u svakom zabačenom kutku naše svijesti. Poput proročkog ogledala, on odražava istinu koja je istovremeno i sjena i svjetlost naše suštine, naš unutarnji perpetuum mobile.
“Izložba je za mene jako ugodna stanica gdje mogu malo zastati i pogledati dosadašnji rad, te podijeliti to s prijateljima i kolegama. Ipak, ono što me najviše ispunjuje je proces stvaranja novih materijala. Pitanje identiteta kod pojedinca je fluidno u skladu s time kako se osoba razvija kroz prostor i vrijeme. Zbog toga mislim da je ovo tema kojoj ću se u svojem radu uvijek vraćati”, zaključuje umjetnik.
Stoga, budite dovoljno hrabri da sjednete u taj vlak do vlastite duše i posjetite Redžinu izložbu besplatno do 28. veljače 2024. godine u galeriji Crta, u sklopu Centra za kulturu i informacije Maksimir.
