Vrijeme je za naše posljednje putovanje po Parkovima prirode u Hrvatskoj i za posljednju destinaciju odabrali smo Park prirode Učka, koja spaja Istarsku i Primorsko-goransku županiju. U otkrivanje čarobnih ljepota Učke krećem s drugom generacijom automobila Mercedes GLC 220 d 4MATIC, koji je zbog svoje robusnosti, pametnih sustava asistencije vozaču i vozačkih karakteristika i udobnosti, kao stvoren za ovakve avanture.
Već sam se u ranijim izletima u kojima sam posjetila Parkove Prirode Papuk i Medvednicu uvjerila u besprijekorne vozne karakteristike novog modela Mercedes GLC 220 d 4MATIC. S pogonom na sva četiri kotača i zračnim ovjesom te upravljivom stražnjom osovinom, kao stvoren je za teren. A ono što me posebno impresioniralo je lakoća okretanja, čak i kada nemate mnogo prostora za manevar što na uskim planinskim cestama i oštrim zavojima jako dolazi do izražaja. Sa svakim prijeđenim kilometrom prema našem odredištu, penjem se u sve gušću maglu, koja je na trenutke djelovala kao beskrajni oblak. U ovakvim uvjetima, još jedna pametna funkcija se pokazala kao izuzetno korisna – DIGITAL LIGHT s rezolucijom od preko milijun piksela po prednjem svjetlu, DIGITAL LIGHT ne samo da stvara idealne svjetlosne uvjete za svaku situaciju u vožnji; također proširuje vizualnu podršku naših sustava za pomoć u vožnji te upozorenja vozaču crta po prometnici ispred vozila.
Cesta do samog vrha Učke asfaltirana i uređena, ali čak i ako vas put nanese na makadamske puteve, u Mercedesu GLC 220 d 4MATIC ste sigurni. Nova generacija ovog automobila ima off road program vožnje namijenjen za vožnju po zahtjevnom terenu, sa sustavom širokokutne kamere virtualno postavljene na “karter motora” koja pokazuje sve što se nalazi ispod automobila te tako omogućava uspješno izbjegavanje prepreka, izbočina, kamenja i svega ostalog što bi moglo oštetiti vozilo.
Vrh Vojak
Cesta me je dovela do same špice planine Učke, koja zapravo je kameniti hrbat na kojem je davne 1911. godine sagrađena kula Vojak, i to na vrhu nadmorske visine 1401 metra, koji se ujedno smatra najvišim vrhom Istarskog poluotoka. Sama kula Vojak sagrađena je davne 1911. godine u vrijeme Austro Ugarske monarhije. Kako pogled s vrha kule Vojak pruža fantastičan pogled na Istru, planine Gorskog kotara, Velebit, pa samim time i izvrsnu preglednost na sve što nas okružuje, stoga je tijekom Prvog svjetskog rata kula služila kao promatračnica. U novije doba, kula Vojak je pretvorena u infocentar i suvenirnicu, a postavljeni su i teleskopi koji za vedrijih dana omogućavaju još bolji pogled, a upućeni kažu da pogled seže sve do Italije i Julijskih Alpi.
Iako naravno, boravak u prirodi za sunčanih dana neosporno ima svoje draži, u ovim maglovitim vremenskim prilikama, šetnja po vrhu Učke, oko Vojaka predstavlja jednu posebnu, tajnovitu, gotovo mitološku ljepotu. Na trenutak zaboravljate sve brige i svakodnevice, i zamišljate se o nekom drugom svijetu. Kao u legendarnom serijalu „Narnijske kronike“ na trenutak vam se čini da ste prošli kroz stari ormar i pronašli tajni prolaz u neki drugi svijet, u kojem vladaju magija, mitska bića i ponešto drugačija božanstva.
Park prirode Učka
To vjerojatno nije slučajno jer se nedaleko od Vojaka nalazi i brdo Perun, na kojem je prema slavenskoj mitologiji živio Perun, bog groma i munje, no on je ujedno i vrhovni bog slavenske mitologije. Prema istoj legendi, Perun je živio na vrhu svetog drveta, dok je u vodi i korijenima tog drveta živio drugi bog Veles, bog zemlje vode i podzemlja. Kako bi se ta kulturna baština što dulje očuvala, Javna ustanova „Park prirode Učka“ i udruga za promicanje stare slavenske kulture „Perunove Svetinje“ dale su postaviti kip starohrvatskog boga Peruna. Zato je nakon posjeta vidikovcu i Vojaku, moja sljedeća destinacija „Centar za posjetitelje Poklon“, koja radi u okviru „Javne ustanove Park priroda Učka“. Riječ je o jedinstvenom odredištu koje kroz multimedijalno iskustvo pruža potpuno drugačiji, integralni uvid u bogatu prirodnu, povijesnu i kulturnu baštinu Učke i Ćićarije te kako sami kažu, povezanost čovjeka i planine kroz povijest i kulturno naslijeđe koje se prenose s koljena na koljeno.
U interaktivnim multimedijskim aplikacijama podjednako uživaju i djeca i odrasli. Primjerice, tu je 3D maketa koja se izdiže i spušta prikazuje kako je Učka izgledala u određenom vremenskom razdoblju, kojeg izabiremo na malom ekranu, a kroz interaktivnu aplikaciju pod nazivom „Lete visoko“ posjetitelji se upoznaju s pticama grabljivicama s područja Učke i Ćićarije.
Osim flore i faune ovih područja, dio „Centra“ posvećen je prikazima tradicionalnom načina života i lokalnih običaja pa tako saznajemo da su mještani bili poznati ugljenari, proizvođači drvenog ugljena u “karbunicama”, doznajem više o pastirskom načinu života, graditeljskoj baštini i tehnikama građenja suhozida te autohtonim jelima ovog kraja pripremljenim na tradicionalni način.
Restoran Nebo
Nakon što je ovaj izlet doista razbudio sva osjetila u punom smislu te riječi, za kraj ovog prekrasnog dana, čeka me posebna poslastica, posjet restoranu „Nebo“ u hotelu „Hilton Rijeka“. Pronalazak moje sljedeće destinacije nije problem, jer novi Mercedes GLC 220d dolazi s MBUX navigacijom s proširenom stvarnosti koja povezuje virtualni svijet sa stvarnim svijetom. Naime, prilikom izbora rute, sustav uzima u obzir radove na cesti, gužve, eventualne zastoje, tako da je snalaženje i pronalazak optimalne rute jednostavan i brz, gdje god se nalazite. U restoranu Nebo već me čeka chef Deni Srdoč, jedini hrvatski kuhar s dvije Michelinove zvjezdice. Na samom početku, ostala sam fascinirana fantastičnim izborom od 600 vina od kojih je 50 posto domaćih, a 50 posto inozemnih vina, tako da svatko može probati nešto posebno i novo.
„U restoranu Nebo jelovnici se mijenjaju ovisno o godišnjem dobu, odnosno o dostupnosti namirnica, a namirnice koje se ovdje pripremaju su isključivo porijeklom iz Hrvatske. Od Slavonije do samoga juga, Istre, Kvarnera, sve nabavljaju od sedamdesetak malih OPG-ova s kojima surađujemo“, objašnjava chef Deni Srdoč. Restoran Nebo nastoji se pridržavati principa zero waste, što u praksi znači da svaka namirnica prije nego što završi u kanti za smeće mora proći obradu tijekom koje će se iskoriste sve njezine vrijednosti. Na taj način želimo pokazati ljudima što se sve na taj način može postići, ističe. Kvalitetu i ambicioznost prepoznali su najviši autoriteti gastronomije, pa je nakon samo dva mjeseca rada restoran dobio prvu Michelinovu zvjezdicu. Krenuli smo opako, puni samopouzdanja, naše htjenje je da od samog početka ovaj restoran dignemo na visoku razinu i da tako nastavimo. Ovo priznanje je svakako poticaj za daljnji rad”, kazao je.
Zahvaljujući talentu i predanosti Denija i njegovog tima, posjet Parku Prirode Učka završila sam tako što sam uspjela probati ono najfinije što hrvatska gastronomija nudi. Prvi slijed činio je složenac od muškatne tikve s kremom od crnog češnjaka i chutneyem od ličke jabuke, uz dodatak ulja od bučinih sjemenki tako da se sve iskoristi – sve u skladu s zero waste filozofijom. Drugi slijed je jelo koje potječe s granica Like i Gorskog kotara pa odležani biftek s prilogom od biodinamičkog ekološki uzgojenog povrća. Složenac od korijena celera punjen kremom od karameliziranog celera, tostiranog lješnjaka koji je također s tog područja. Za najslađi dio večeri, desert, chef Deni je pripremio pravu aromatičnu osvježavajuću razglednicu koja predstavlja Kvarner i jug Hrvatske – marun s Kvarnera i mandarina s juga.
Za kraj ove prekrasne pustolovine mogu samo reći – Učka, hvala na svemu! Do idućeg puta, bok!
